Argentinski napadač je posljednji u Inzaghijevoj hijerarhiji napadača. Jedan između njega i Palaciosa ostat će izvan liste za Ligu prvaka.

Joaquin Correa je ovog ljeta proživio najneizvjesniji period svoje karijere. Fizički je bio prisutan na terenu, bio je starter tokom cijelog predsezonskog perioda, ali mentalno nije bio tu. Njegove misli su uvijek bile negdje drugdje. Tucu, koji se vratio nakon što ga Marseille nije otkupio, trebao je napustiti Appiano krajem augusta, ali se na kraju našao prikovan za sportski centar kao peta opcija u napadu. Ispred njega su Lautaro Martinez, Thuram, Taremi i Arnautović. Do sada je sakupio tri utakmice na klupi, a da nije ni ušao na teren. Bez obzira na Inzaghijeve riječi – “ako ostane, bit ću sretan” – osjeća se da će do januara teren vidjeti samo kroz ključaonicu.

Ključ je UEFA lista. Danas će Inter morati predati imena igrača za Ligu prvaka. Trenutno je Correa glavni kandidat da ostane izvan liste (u konkurenciji je s Palaciosom). Jedina dilema vezana je za njegove karakteristike: Correa je jedini napadač u ekipi koji može donijeti promjenu u toku utakmice kroz dribling, brzinu i otvoreni prostor. On je svojevrsni “otvarač konzervi”, igrač koji može ući i napraviti razliku u situacijama jedan na jedan. U Londonu, protiv Chelseaja u prijateljskoj utakmici, odigrao je dobru utakmicu, ali u drugim nastupima nije ostavio trag (posebno protiv Al-Ittihada u Monzi, gdje su ga interisti izviždali). Prošle sezone je odigrao samo 19 utakmica za Marseille. Na kraju sezone nije bio otkupljen. Njegova plaća opterećuje budžet kluba s oko 6,5 miliona eura bruto godišnje, a ugovor mu traje do 2025. godine. Tokom ljeta, uprkos nekim interesovanjima iz Grčke i (posebno) iz Saudijske Arabije, niko ga nije htio. Sa trideset godina to nije dobra situacija. Posljednja šansa je da ga klub uspije plasirati u Tursku, gdje prelazni rok zatvara 13. septembra.

Inzaghi ga je cijenio dok je igrao u Laziju, vidio ga je kako postiže nekoliko golova i postiže dva gola na svom debiju u dresu Intera 2021. godine, protiv Verone. Posljednja godina je bila teška, ali unutar njega tinja važan osjećaj ponosa. Argentincu se uvijek prigovaralo zbog nedostatka kontinuiteta. U prvoj godini u dresu Intera postigao je šest golova, u drugoj tri, a zatim je otišao na posudbu. Tokom ljeta nije uspio pronaći novi klub. Do januara će biti peta opcija u napadu. Neobično ljeto.