Toro je sada čvrsto među evropskim velikanima: danas će biti u top 30 za najvažnije individualno priznanje, ali bi mogao ući u top 5. Tu je i Calhanoglu.

Zvijezda koju nosi na prsima ima boju zlata, a i Zlatna lopta koju sada konačno može vidjeti izbliza je također zlatna. Ovaj novi Lautaro, zlatan i dragocjen poput najplemenitijeg metala, napokon je napravio posljednji korak u evoluciji napadača. Odrastao je u svijesti o sebi i, što je još važnije, u priznanju od strane svijeta: nitko se više ne može iznenaditi ako ga vidi sjedećeg pored velikih napadača planete. Ovo je dodatno mjesto za Tora, ponos Intera i vođa i u domovini. Kapetan Nerazzurra se nalazi uz “kolege” Viníciusa i Haalanda, a potvrda će stići 28. oktobra, među sjajem i šljokicama Théâtre du Châtelet: na obalama Seine će se održati glamurozna ceremonija za Zlatnu loptu 2024, gdje će mnoge oči biti uprte u njega. U međuvremenu, danas će Argentinac biti jedan od 30 finalista na proširenoj listi, minimalni standard za one koji su dominirali sezonu, ne samo u jednom svijetu, već u dva. Od Italije do Južne Amerike. Lautaro će se, naime, popeti vrlo visoko na ljestvici, među oblacima: posljednje glasine govore da je čvrsto u top 10 i, zašto ne, blizu visoke plemstva među najboljih 5. S obzirom da je u njegovom životopisu prethodno bio samo 20. mjesto 2023. godine, kada je Liga prvaka nestala u ključnom trenutku s Cityjem, ovaj skok naprijed je nevjerojatan.

Između Italije i Amerike—

Uostalom, posljednja sezona bila je nevjerojatna za Tora u Nerazzurro s latinskim završetkom u albiceleste: dvostruka pobjeda u prvenstvu i Kupu Amerike stigla je uz dvostruki naslov najboljeg strijelca (24 gola u Seriji A, 5 u trofeju u SAD-u). Evo, dakle, ključ ove nagle evolucije, koja je srušila stara ograničenja i predrasude te usrećila polovicu Milana: gol je postao smisao života, opsesija koju treba stalno loviti i pomjerati dalje, poput utopije. Nije slučajnost što Argentinac nikada nije bio lošiji nego prethodne godine: otkako je s nama, broj golova uvijek je rastao, osim u slučajevima kada je postigao 21 gol između 2021-22 i 2022-23. Kada golovi iz nekog razloga ne dolaze, kao u ovim prvim iscrpljujućim tjednima Serie A, Toro se očajnički trudi dok se ne „otključa“. U toj teatralnosti pomaže mu i onaj izrađeni izraz lica lovca sa Pampasa. Razmišljati o tome gdje bi bio da nije pao u Ligi prvaka protiv Atletica samo je priznanje žalosti: penal koji je poslao u svemir na Metropolitanu možda mu je oduzeo priliku da stvarno potraži nasljedstvo Messi-ju, suigraču u reprezentaciji i posljednjem dobitniku Zlatne lopte. Protiv Lea, Toro nije bio samo pomoćnik, već ravnopravan general: u Kupu Amerike on je predvodio tim, s ključnim golom u finalu protiv Kolumbije. Novim trijumfom u reprezentaciji iscjelio je staru ranu sa Svjetskog prvenstva u Kataru, gdje je Interov igrač bio samo blijedi sporedni lik.

Toro od Zlatna lopta—

Galaktička sezona Real Madrida pod Ancelottijem, dvostruka pobjeda u La Ligi i Ligi prvaka, sada daje krila čarobnom paru Bellingham-Vinícius, koji su još od malih nogu nazivani fenomenima i sada su favoriti za najprestižnije individualno priznanje. Međutim, u reprezentaciji nijedan od njih nije slavio kao Interov igrač: neuspjeh Brazila u Sjedinjenim Državama bio je glasniji od promašenih driblinga 7-ice, dok je božanski Jude pao u finalu Europskog prvenstva protiv Španije, s Rodrijem, racionalistom Cityja i još jednim kandidatom za vrh. Njegov suigrač, prvak Premier lige Haaland, i posljednji neupadljivi Mbappé između PSG-a i Europskog prvenstva, čini se da su malo iza. Sigurno nije tako da su ispred Lautara “božanskim pravom”, kako je moglo biti još prije nekoliko mjeseci. Interov igrač, naime, izborio se, kao i obično u Milanu: u šest godina prešao je od mladog talenta do totalnog kapetana. Postao je “igrač-franšize” s nedavno potpisanim ugovorom na 9 milijuna neto, privilegijom koju nitko drugi u gradu nema. Zapravo, njegova figura se na papiru potpuno podudara s Interom: njegov razvoj je bio paralelan s razvojem Nerazzurra, koji su postali tirani u prvenstvu i nisu tako daleko od najboljih u Ligi prvaka. Nije slučajno što će danas među top 30 biti i ime Hakana Çalhanoğlu (ne Barella), dok će Yann Sommer također biti kandidat za Yashin nagradu za najboljeg golmana. Lautaro možda neće imati snažan vjetar s Madriđa niti aureolu koja okružuje Guardiolaove učenike, ali ovaj Toro sjaji kao zlato: sada to svi znaju, i to je najvažnije.