Od obnovljenih sigurnosti do visokokvalitetnog rotiranja igrača, tako Inzaghi teži da ponovo pobijedi kao Mourinho.

Volja je moć, govorio je neko. E pa, o potencijalima Intera nikada nije bilo sumnje: ta neuništiva grupa koja je već u aprilu poslala dres u krojačnicu da doda scudetto i zvijezdu prešla je kroz tržište nepovrijeđena, bez prodaje bitnih igrača, i dočekala nove šampione u svom domu, logično je zamisliti da mogu ponoviti uspjeh na vrhu lige. Što se tiče volje, početak sezone u Marassiju ostavio je mnoge posmatrače zbunjenim: nakon velike gozbe prošle sezone, hoće li Lautaro i društvo sjesti za stol s istim apetitom? Pobjeda od 2-0 protiv Leccea, u San Siru koji je ključao od strasti kao da smo još uvijek prošlog proljeća, otklonila je svaku sumnju: da, ovaj Inter još uvijek ima glad. I da, ovaj Inter zadržava prednost koju drugi nemaju: Inzaghi i njegovi dobro znaju put do vrha i kako ostati tamo. Odatle se kreće, s ponovno pronađenim starim sigurnostima na prvoj domaćoj utakmici – odbrambena čvrstoća, duh žrtvovanja, kvalitet na sredini terena i pritisak sa strana – i par razlika koje mogu… hraniti opsesiju za ponovnim osvajanjem scudetta.

Rotacija, mora se—
Kupovina Palaciosa, koji je jučer ujutro stigao iz Argentine, dodala je posljednji komadić slagalice na tržištu aktuelnih prvaka Italije. Ekipa koju Inzaghi sada ima na raspolaganju je duboka i bogata kvalitetom: predsjednik Marotta i sportski direktor Ausilio su je fino dotjerali imajući u vidu raspored, koji nikada nije bio ovako gust kao ove sezone, pa će i rotacija igrača promijeniti značenje: nekada mogućnost, sada postaje održiva potreba. Rotacija igrača nije samo moguća, već se može izvesti na visokom nivou. Primjer toga je igrač s brojem 99 na leđima: nakon što je učestvovao u akciji za drugi gol Thurmama u Genovi kao zamjena, Taremi je potvrdio da je igrač kaznenog prostora s iskustvom i kvalitetom na svom prvom nastupu u prvih jedanaest protiv Leccea. Lautaro je ostao na klupi, ali napad Intera nije izgubio na opasnosti, i Inter je ponovo počeo pobjeđivati. Zielinski je sljedeći na listi: “Dobro je, ima kvalitetu, iskustvo i mnogo će nam pomoći”, garantovao je Inzaghi. Simone se sprema da rotira igrače i resurse s intenzitetom koji nije viđen u njegovim prethodnim sezonama u Interu: od Frattesija do Dumfriesa, od Bissecka do samog Palaciosa, trener može birati prvotimce iz cijelog rostera.

Faktor Juventus— Konkurencija potiče, ne samo unutar, već i posebno izvan svlačionice Intera. Jer, rivali nisu ostali po strani i opremili su se kako bi nadoknadili veliki zaostatak iz prošlog prvenstva, a prvi među njima je Juventus: Stara dama je obnovila svoju ekipu, oslonila se na ideje Thiaga Motte i snažno krenula u svoj debi protiv Coma. Dok čekamo da se večeras bijeli potvrde u Veroni, čini se da je ta daljinska borba već unela dovoljno motivacije u Appiano: Marcus Thuram ima porodični derbi za pobjedu protiv brata Khephrena, dok je Taremi već poželio dobrodošlicu Francisco Conceiçau, bivšem saigraču iz Porta: “Sretan sam zbog njega, odličan je igrač i dobar momak. Ali ja sam u Interu i želim pobjeđivati, uvijek. Bit će to sjajan izazov.”

Start kao… Mourinho— Izazov za one koji nose scudetto na grudima je da ga zadrže još jednu sezonu, misija koja je u poslednje vreme postala gotovo nemoguća: nakon titule Juventusa pod Sarrijem u sezoni 2019-20, nijedan šampion nije uspeo da se ponovo okiti titulom naredne godine (zahvaljujući… Interu pod vođstvom Contea, koji je prekinuo hegemoniju bianconera). U taboru Intera, međutim, niko nije uspeo da ponovi uspeh od vremena Mourinhoa i sezone 2009-10, pre 14 sezona. Inzaghi bi trebao da baci pogled na rezultate iz te sezone: Inter je započeo s 4 boda u prve dve utakmice, baš kao i sada, ali je na kraju podigao pehar prvaka Italije. I ne samo taj.